Posavski gonič je stara pasmina goniča koja potječe od oblika „ilirskog goniča crvene boje s oznakama“. Prvi prikazi na sakralnim objektima datiraju iz 15. stoljeća, dok se prvi opis pasmine nalazi u manuskriptu đakovačkog biskupa Petra Bakića iz 1719. godine gdje je navedeno da je uzgoj ovog goniča poznat na području Hrvatske u 14. stoljeću. Franjo Bertić opisao je posavskog goniča 1854. godine, a FCI je objavio prvi standard 08. travnja 1955. godine. FCI standard Br. 154; FCI klasifikacija: Skupina 6.- Goniči i srodne pasmine; Sekcija 1. Goniči 1.2. Goniči srednjeg rasta / s radnim ispitom. Uzgaja se na području cijele Republike Hrvatske.
Pas ove pasmine snažne je brakoidne građe, srednje veličine, skladnih pokreta, karakteristične crvenkastožute boje u svim njenim tonalitetima po tijelu, te bijelim oznakama na glavi, vratu, prsima, grudištu, trbuhu, donjim dijelovima nogu i vrhu repa. Razlika u spolovima mora biti izražena. Lako se obučava i univerzalan je gonič jasnog i zvonkog glasa i pogodan je za lov na svim terenima. Dobroćudan je, nije plašljiv ni agresivan, umjereno živahnog temperamenta, ali vrlo privržen svom gospodaru.
Posavski gonič, veličina matične populacije, Ne i stupanj ugroženosti (FAO 2013)
God. | Br. muš. jed. | Br. žen. jed. | Ne | Stupanj ugrož. |
---|---|---|---|---|
2020 | 1.200 | 800 | 1.920,00 | Ugrožena |
2021 | 1.250 | 900 | 2.093,02 | Ugrožena |
2022 | 1.250 | 900 | 2.093,02 | Ugrožena |
2023 | 200 | 150 | 342,86 | Ugrožena |