Istarska ovca zasebna je i u genetskom smislu jedinstvena pasmina koja se po vanjštini već na prvi pogled razlikuje ne samo od ostalih naših izvornih pasmina ovaca nego i onih europskih i svjetskih. Nastala je na širem području Istre, gdje se gotovo isključivo uzgaja i danas. Smatra se da je krajem 18. stoljeća započeo dugogodišnji složeni proces nastanka istarske ovce, s tim da su za oplemenjivanje autohtonih ovaca najviše korištene inozemne pasmine Gentile di Puglia i Bergamo ovca. Izvorno istarska ovca pripada skupini ovaca kombiniranih proizvodnih odlika (mlijeko – meso – vuna). Istarska ovca prvenstveno je namijenjena proizvodnji mlijeka, koje se na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima prerađuje u tradicionalan polutvrdi, punomasni ovčji sir. Prema veličini populacije spada u red potencijalno ugroženih hrvatskih izvornih pasmina.
Istarske ovce su skladne tjelesne građe, jake konstitucije s naglašenom dužinom trupa i prosječno su za 6,5% duže od utvrđene visine grebena. Istarska ovca pripada skupini pasmina srednje tjelesne razvijenosti. Prednji dio trupa dobro je razvijen s osobito dobro izraženim dubinama. Vrat je relativno dug i srednje mišićav. Križa su u pravilu nešto viša od grebena pa se leđna linija blago penje od grebena prema križima. Noge istarske ovce su uglavnom crne, duge i čvrste, s crnim i pravilnim papcima. Pripada skupini dugorepih pasmina ovaca. Za istarsku ovcu je znakovit ispupčen profil nosne kosti u muških i ženskih grla, s tim da je u ovnova izraženiji te postojanje rogova u većine grla (84%). Rogovi su snažni, čvrsti i najčešće spiralno zakrivljeni. Uši su srednje duge, polustršeće u stranu. Trbuh i donji dijelovi nogu nisu obrasli vunom. Runo istarske ovce uglavnom je poluzatvoreno do otvoreno, različite boje i najčešće je šareno. Temeljna boja runa je crna s bijelim pjegama ili bijela s crnim, smeđim ili sivim pjegama različitog oblika, veličine i raspoređenosti. Međutim, ima i potpuno crnih (26%) te znatno rjeđe potpuno bijelih grla (1%).
Istarska ovca - broj uzgajivača, veličina matične populacije, Ne i stupanj ugroženosti (FAO 1995; FAO 2013*)
God. | Br. uzgaj. | Br. muš. jed. | Br. žen. jed. | Ne | Stupanj ugrož. |
---|---|---|---|---|---|
2009 | 39 | 60 | 1.768 | 232,12 | Potencij. ugrož. |
2010 | 39 | 89 | 1.645 | 337,73 | Potencij. ugrož. |
2011 | 41 | 96 | 1.769 | 364,23 | Potencij. ugrož. |
2012 | 38 | 98 | 1.921 | 372,97 | Potencij. ugrož. |
2013 | 35 | 110 | 2.222 | 419,25 | Potencij. ugrož. |
2014 | 33 | 99 | 2.154 | 378,60 | Potencij. ugrož. |
2015 | 23 | 70 | 1.357 | 266,26 | Potencij. ugrož. |
2016 | 17 | 56 | 929 | 211,26 | Potencij. ugrož. |
2017 | 18 | 80 | 1.184 | 299,75 | Potencij. ugrož. |
2018 | 17 | 86 | 1.082 | 318,67 | Potencij. ugrož. |
2019 | 18 | 70 | 1.344 | 266,14 | Ugrožena* |
2020 | 14 | 39 | 1.087 | 150,60 | Ugrožena* |
2021 | 16 | 36 | 1.131 | 139,56 | Ugrožena* |
2022 | 16 | 37 | 930 | 142,34 | Ugrožena* |
2023 | 12 | 37 | 805 | 141,50 | Ugrožena* |