Banijska šara

Počeci stvaranja banijske šare svinje sežu u kraj 19. i početak 20. stoljeća kada su se na prostore kontinentalne Hrvatske uvodili nerasti engleskih pasmina svinja kako bi se popravila proizvodna svojstva domaćih svinja ( turopoljske svinje na prostorima oko Zagreba i južno uz Savu, mangulice u istočnoj Slavoniji i područje uz Dravu).
Temelj stvaranja pasmine banijske šare svinje je 1882. godina kada je Eugen d’Halwin marquis de Piennes križa turopoljske svinje sa nerastima crne berkšir pasmine na vlastelinstvu Žabac (Šabac). Kraljevska zemaljska vlada krajem 19. stoljeća osniva selekcijski centar u Božjakovini, gdje se sve do sredine 60 ih godina 20. stoljeća provodi sustavni uzgoj ove pasmine radi ustaljivanja njezinih svojstava (Šram, 1950). Važnost nastanka banijske šare su naglašena svojstva od posebne važnosti toga vremena (sposobnost iskorištavanja paše, otpornost na hladnoću, tovnost, kakvoća mesa). Uzgojno područje ove pasmine svinja navode se kotarevi Petrinja i Glina s dobrim uzgojima na području Banskog Drenovca, Vlasnića i Maje u kojima se njihove osobine prenose na potomstvo, što potvrđuje da ove svinje u to vrijeme imaju ustaljene osobine pasmine. Šram (1950) daje deteljan opis pasmine: svinje su žutosive boje dlake s velikim nepravilnim crnim mrljama koje su nepravilno raspoređene po tijelu. Dlaka je oštra, glatka i sjajna i priljubljena uz tijelo. Glava je srednje velika s blago uleknutom nosnom linijom, uši srednje velike do velike te klopave,a tijelo dugačko i duboko. Leđna linija je blago svedena. Krmače imaju 6-7 pari sisa i prase između 8 i 14 prasadi. Nazimice su spolno zrele u dobi od 8 do 10 mjeseci, a nerasti su sposobni za pripust sa 10 do 12 mjeseci. Opis današnjih primjeraka banijske šare je identičan gore navedenom. Ova pasmina je izrazito pogodna za ekstenzivan i polu ekstenzivan način držanja, te se trenutno isključivo uzgaja na području Sisačko moslavačke županije.

Pasmina je priznata 2018. godine.

Banijska šara - broj uzgajivača, veličina matične populacije, Ne i stupanj ugroženosti (FAO 1995; FAO 2013 *)

God.Br. uzgaj.Br. muš. jed.Br. žen. jed.NeStupanj ugrož.
20144173,50Kritično ugrož.
201593129,60Kritično ugrož.
2016993027,69Kritično ugrož.
201717176353,55Visoko ugrož.
201820289686,71Visoko ugrož.
20192133112101,96Ugrožena *
2020333013998,70Ugrožena *
20213345185144,78Ugrožena *
20223145199146,80Ugrožena*
20233138202127,93Ugrožena*