Istarski oštrodlaki gonič

Pasmina potječe od „istočnojadranskog bijelog goniča s oznakama“. Izražene je oštre dlake zbog uzgoja na višim planinskim područjima istočno jadranskog priobalja gdje su temperature niže. Najstariji opis pasmine nalazi se u manuskriptu đakovačkog biskupa Petra Bakića iz 1719. godine gdje je navedeno da je uzgoj istarskog oštrodlakog goniča poznat na području Hrvatske prije 14. stoljeća. Prvi standard istarskog oštrodlakog goniča objavio je FCI 06. travnja 1955. godine, FCI Standard Br. 152; FCI Klasifikacija: Skupina 6. – Goniči i srodne pasmine; Sekcija 1. Goniči 1.2. Goniči srednjeg rasta / s radnim ispitom. Uzgaja se na području cijele Republike Hrvatske.

Pas je rustčnog izgleda, snažne brakoidne građe, srednje veličine, karakteristične duže oštre dlake, snježno-bijele boje s narančastim oznakama po glavi i tijelu. Zbog oštre dlake djeluje robusnije. Razlika u spolovima mora biti izražena. Vrlo lako se obučava, posebno za lov, a njegova konstitucija mu omogućuje korištenje u lovu po svim vremenskim uvjetima i po različitim terenima (od oštrog kamenitog do planinskog). Glas mu je srednje visine, često dubljih tonova. Mirnog je, staloženog temperamenta, ozbiljnog izraza. Vrlo privržen gospodaru i ustrajan gonič.

Istarski oštrodlaki gonič, veličina matične populacije, Ne i stupanj ugroženosti (FAO 2013)