Hrvatski ovčar

Pasmina se najvjerojatnije kroz više stoljeća razvila od potomaka „sojeničkog psa“ (Canis Familiaris Palustris) na području istočne Slavonije. Početak sistematskog uzgoja hrvatskih ovčara započinje prof. Stjepan Romić 1935. godine, a na prvoj izložbi pasa u Zagrebu održane 1949. godine pasmina je zvanično predstavljena. Prvi standard za pasminu sastavio je Dr. Otto Rohr 1951. godine, a objava FCI -a (Fédération Cynologique Internationale) uslijedila je 31. siječnja 1969. godine. FCI standard Br. 277; FCI klasifikacija: Skupina 1. – Ovčarski i govedarski psi; Sekcija 1. Ovčarski psi.

Hrvatski ovčar je pas srednje veličine, špicolikog rustičnog izgleda, glave „lisičjeg“ izraza s karakterističnom dlakom i obojenošću. Tijelo mu je pravokutnog oblika, dužina tijela nešto duža od visine grebena. Živahnog je temperamenta, uravnotežene naravi, privržen i odan vlasniku. Karakteristične osobine pasmine su bistrina, hrabrost, živahnost, ustrajnost, strpljivost i promišljenost u radu. Kombiniranih je svojstava što mu daje osobinu dobrog čuvara i upravljanja stadima domaćih životinja.

Uzgaja se na cjelokupnom području Republike Hrvatske.

Hrvatski ovčar, veličina matične populacije, Ne i stupanj ugroženosti (FAO 2013)