Prvi uzgoj ove pasmine veže se uz područje sjeverozapadne Hrvatske gdje se, prema usmenoj predaji, uzgaja preko sto godina, dok se Međimurje spominje kao uže područje pripitomljavanja. Često se nalazi u seoskim dvorištima, dok je zbog svoje veličine i karaktera pogodan i za uzgoj u urbanim sredinama. Klasifikacija FCI: Skupina 1 – Pastirski i ovčarski psi osim švicarskih planinskih pasa; Sekcija 1. Ovčarski psi / bez radnog ispita, a datum priznavanja prvog pasminskog standarda je 30. prosinca 2010. godine. Uzgaja se na području cijele Republike Hrvatske.
Mali međimurski pas je mali, vrlo skladno građen pas, pravokutnog oblika s kratkim nogama. Srednje je građe tijela, ne preteškog kostura, živahan, pokretan, inteligentan i vrlo poslušan pas. Prema morfološkoj sistematici pripada lupoidnom tipu pasa klinaste glave s trokutastim stojećim uškama. Dlaka mu je kratka, prilično tvrda i ravna, nešto dulja na gornjem dijelu vrata(griva) i na donjoj unutarnjoj strani repa (resice). Psi su najčešće dvobojni ili trobojni s raznim oblicima šara i prošaranosti dlake. Živahan je, pokretan, inteligentan i vrlo poslušan pas.
Mali međimurski pas, veličina matične populacije, Ne i stupanj ugroženosti (FAO 2013)
God. | Br. muš. jed. | Br. žen. jed. | Ne | Stupanj ugrož. |
---|---|---|---|---|
2020 | 380 | 320 | 695,00 | Ugrožena |
2021 | 100 | 70 | 164,71 | Kritična |
2022 | 100 | 70 | 164,71 | Kritična |
2023 | 70 | 50 | 116,67 | Kritična |