Turopoljska

Turopoljska svinja naša je najstarija pasmina svinja, oblikovana na području Turopolja, po kojem je i dobila ime. Nastala je u predantičko doba križanjem šiške i krškopoljske svinje, proširene na području Turopolja. Izvanredno je prilagođena na biotop močvarnih pašnjaka i livada te naplavnih hrastovih i bukovih nizinskih šuma, gdje može boraviti gotovo cijele godine. Osnova prehrane joj je bilje s naplavnih livada i korijenje, koje ruje u vlažnom i mekom tlu te žir nizinskoga hrasta lužnjaka, dok je prihrana kukuruzom minimalna. Prvi pisani trag o uzgoju svinja u Turopolju datira iz 1352. godine, kad je hrvatsko-ugarski kralj Ljudevit naložio istragu krađe svinja u Turopoljskom lugu. Tijekom kasnijih stoljeća nije bilo značajnijeg utjecaja drugih pasmina svinja na oblikovanje turopoljke. No 1777. godine carica Marija Terezija darovala je turopoljskim plemićima za oplemenjivanje njihovih svinja neraste stare leicester i kosmate berkshire pasmine. Miško pl. Lederer polovinom 19. stoljeća izvršio je dodatno križanje sa svinjama nepoznatoga porijekla i tako stvorio pasminu koja je odgovarala tadašnjim gospodarskim zahtjevima.

Turopoljska svinja je kasnozrela pasmina srednje veličine i masnog tipa. Temeljna boja dlake je bijelo-sivkasta, s 5 do 9 crnih mrlja veličine šake. Dlaka je kovrčava i srednje dužine, a koža nije pigmentirana, osim ispod tamnih mrlja. Glava je izdužena, s poluklapavim ušima srednje duljine. Trup turopoljske svinje je dugačak, leđa ravna, a krmače imaju 10-12 pravilno oblikovanih sisa. Težina odraslih svinja je 240 kg kod krmača i 250 kg kod nerasta.

Turopoljska svinja - broj uzgajivača, veličina matične populacije, Ne i stupanj ugroženosti (FAO 1995; FAO 2013 *)