Mali međimurski pas

Prvi uzgoj ove pasmine veže se uz područje sjeverozapadne Hrvatske gdje se, prema usmenoj predaji, uzgaja preko sto godina, dok se Međimurje spominje kao uže područje pripitomljavanja. Često se nalazi u seoskim dvorištima, dok je zbog svoje veličine i karaktera pogodan i za uzgoj u urbanim sredinama. Klasifikacija FCI: Skupina 1 – Pastirski i ovčarski psi osim švicarskih planinskih pasa; Sekcija 1. Ovčarski psi / bez radnog ispita, a datum priznavanja prvog pasminskog standarda je 30. prosinca 2010. godine. Uzgaja se na području cijele Republike Hrvatske.

Mali međimurski pas je mali, vrlo skladno građen pas, pravokutnog oblika s kratkim nogama. Srednje je građe tijela, ne preteškog kostura, živahan, pokretan, inteligentan i vrlo poslušan pas. Prema morfološkoj sistematici pripada lupoidnom tipu pasa klinaste glave s trokutastim stojećim uškama. Dlaka mu je kratka, prilično tvrda i ravna, nešto dulja na gornjem dijelu vrata(griva) i na donjoj unutarnjoj strani repa (resice). Psi su najčešće dvobojni ili trobojni s raznim oblicima šara i prošaranosti dlake. Živahan je, pokretan, inteligentan i vrlo poslušan pas.

Mali međimurski pas, veličina matične populacije, Ne i stupanj ugroženosti (FAO 2013)