Lička pramenka je izvorna hrvatska pasmina ovaca nastala u gorskim područjima Like i Gorskog kotara, gdje ju i danas najviše uzgajaju. Nastala je u uvjetima bogate i obilne ljetne ispaše, ali skromnog zimskog obroka, u prilično surovom klimatskom okružju (duge i hladne zime te vruća ljeta). Stoga pripada skupini srednje razvijenih ovaca, izražene otpornosti i prilagodljivosti. Procjena je da se u Lici uzgaja oko 30.000 grla ličke pramenke, a zahvaljujući uvođenju novih grla pod selekcijski obuhvat, broj uzgojno valjanih grla kontinuirano se povećava. Ovu pasminu se tijekom povijesti željelo po svaku cijenu, često puta i neplanski, oplemeniti ili pretopiti s različitim pasminama, prije svih mesnim tipovima ovaca. U tu svrhu su korišteni ovnovi privorske i travničke pramenke, francuski i njemački ovnovi mesnovunskih pasmina, pa čak i merino iz Australije. Kao i ostale pramenke, genetski je trojnih ili kombiniranih proizvodnih odlika, iako je njezin najvažniji proizvod meso. Pasmina je značajna zbog jedinstvenosti genoma, adaptabilnosti i otpornosti, proizvodnje animalnih proizvoda visoke kakvoće, kao i zbog naglašene potražnje za njezinim proizvodima (prvenstveno ličkom janjetinom).
Lička pramenka je čvrsto građena i snažne konstitucije. U pravilu je za 11% izraženije dužine u odnosu na visinu trupa. Prosječna visina grebena odraslih ovaca je 60,75 cm, duljina trupa 67,35 cm, širina prsa 16,64 cm, dubina prsa 29,28 cm, opseg prsa 83,83 cm, opseg cjevanice 7,48 cm i tjelesna masa 49,25 kg. Vrat je srednje dug i mišićav. Leđna linija je pravilna, a greben izražen. Prsa su nešto uža, ali izražene dubine. Trup završava dugim repom koji seže do ispod skočnog zgloba. Tijelo ovaca je prekriveno otvorenim runom miješane vune, sastavljeno od šiljastih pramenova. Glava, donji dijelovi nogu i trbuh prekriveni su kratkom dlakom koja može biti različite boje: bijelocrna, siva i smeđa. Glava je srednje razvijena, s ušima postavljenim u stranu. Većina ovaca je šuta, dok ovnovi imaju čvrste i jake rogove.
Lička pramenka - broj uzgajivača, veličina matične populacije, Ne i stupanj ugroženosti (FAO 1995; FAO 2013*)
| God. | Br. uzgaj. | Br. muš. jed. | Br. žen. jed. | Ne | Stupanj ugrož. |
|---|---|---|---|---|---|
| 2009 | 40 | 145 | 5.273 | 564,48 | Potencij. ugrož. |
| 2010 | 44 | 144 | 5.875 | 562,22 | Potencij. ugrož. |
| 2011 | 46 | 159 | 6.553 | 620,93 | Potencij. ugrož. |
| 2012 | 46 | 216 | 7.117 | 838,55 | Potencij. ugrož. |
| 2013 | 48 | 207 | 7.346 | 805,31 | Potencij. ugrož. |
| 2014 | 48 | 244 | 7.357 | 944,67 | Potencij. ugrož. |
| 2015 | 49 | 277 | 7.833 | 1.070,16 | Nije ugrož. |
| 2016 | 51 | 396 | 9.034 | 1.517,48 | Nije ugrož. |
| 2017 | 51 | 343 | 9.100 | 1.322,16 | Nije ugrož. |
| 2018 | 52 | 450 | 9.799 | 1.720,97 | Nije ugrož. |
| 2019 | 54 | 380 | 10.657 | 1.467,67 | Nema rizika* |
| 2020 | 59 | 404 | 11.962 | 1.563,20 | Nema rizika* |
| 2021 | 59 | 389 | 11.161 | 1.503,59 | Ranjiva * |
| 2022 | 57 | 332 | 10.358 | 1.286,76 | Ranjiva* |
| 2023 | 70 | 235 | 8.364 | 914,31 | Ranjiva* |